PRIREDIO:MILADIN VELjKOVIĆ
Rješenje Jovana Veselinova, ministra agrarne reforme i kolonizacije Srbije, od 19. februara 1946, dalje je propisivalo:
– Manastirima Krušedolu i Vrdniku u Sremu da se ostavi po 20 hektara obradivog zemljišta i po 20 hektara šume, ukoliko je imaju;
– Da srpskim pravoslavnim mitropolijama i katoličkim nadbiskupijama, kao i manastirima: Nikolju u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, Vraćevšnici kod Gornjeg Milanovca, Rakovici kod Beograda, Blagoveštenju kod Kragujevca, Kaleniću, Gornjaku i Boćanima u Srezu odžačkom u Bačkoj ostavi po 15 hektara obradivog zemljišta i po 15 hektara šume ukoliko je imaju;
– Da se srpskim pravoslavnim episkopijama i katoličkim biskupijama ostavi po 10 hektara obradivog zemljišta i po 10 hektara šume.
O donijetom rješenju obaviješteni su svi nadležni narodni odbori i agrarni sudovi pri sreskim narodnim odborima.
O mjerama agrarne reforme nad zemljištem manastira Mileševa nema sačuvanih odgovarajućih podataka, osim što je u statističkim podacima o vlasništvu zemljišta pravoslavnih manastira notirano da je ovaj manastir prije agrarne reforme poslije Drugog svjetskog rata imao 181. hektar zemlje, a poslije reforme kao manstir najvećeg značaja ostavljeno mu je ukupno 60 hektara (30 hektara obradivog i 30 hektara šumskog zemljišta).
I prije donošenja zakona o agrarnoj reformi manastir Sv. Trojica se žalio zbog oduzimanja zemljišta. Naime, Gradski narodni odbor u Pljevljima na svojoj sjednici od 20. novembra 1946. „našao je za shodno da se fiskulturni stadion podigne na manastirskom zemljištu zvanom Čitluk. O oduzimanju zemljišta i izboru lokaliteta manastir je samo obaviješten uz konstataciju da je to „opšti interes grada“. Uzalud su uprava manastira i Patrijaršijski odbor SPC ukazivali da se radi o protivustavnoj i protivzakonitoj radnji te da se za stadion može uzeti neko drugo isto tako pogodno zemljište.
Manastir Sv. Trojica bio je jedan od bogatijih srpskih manastira uopšte. Zemlju, šumu i drugu imovinu imao je u više srezova: pljevaljskom, pribojskom i zlatarskom. Posjedi ovog manastira došli su po drugi put, u jugoslovenskoj državi, pod udar zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji. U vezi sa tim Ministarstvo agrarne reforme i kolonizacije NR Srbije već 21. decembra 1945.g. obratilo se Ministarstvu poljoprivrede i šuma Crne Gore s nalogom da se pozove starješina manastira da se izjasni od kog zemljišta i u kom mjestu želi da mu se ostavi minimum posjeda. U vezi sa ovim zahtjevom i zahtjevom Poljoprivrednog Sreskog narodnog odbora u Pljevljima, starješina manastira, jeromonah Arsenije Popović u pismenoj izjavi iznio je: da se glavna površina ziratnog zemljišta manastira nalazi u Srezu pljevaljskom, te bi ovdje trebalo ostaviti zemlju za racionalno korišćenje, kao da „kao starješina manastira nijesam kompetentan da dam neke predloge, gdje bi trebalo ostaviti manastiru zemlju, već je to stvar Patrijaršije, pa molim da se ovaj moj zapisnik dostavi Patrijaršiji kako bi ona po istom dala konkretan predlog.”
Prema podacima Okruga pljevaljskog manastir je posjedovao sledeću imovinu: na teritoriji Sreza pljevaljskog ukupno je imao 110 hetara, 95 ari i 83 metra kvadratna zemljišta (livada 15 hektara, 76 ari i 31 metar; njiva 16 hektara, 6 ari i 83 metra; voćnjaka 2 hektra, 95 ari i 88 metara; šume 50 hektara, 35 ari i 10 metara kvadratnih). Ostalo zemljište bilo je na području srezova: pribojskom, mileševskom i zlatarskom. Predlog pljevaljskih vlasti bio je da se zbog istorijskog značaja manastiru Sv. Trojica ostavi zemljišni maksimum od 30 hektara obradive zemlje i 30 hektara šume. U istom aktu pljevaljskih vlasti navedeno je da imanje muslimanskog vakufa iznosi 14,25 hektara njiva i 0,40 ari livade.
U popisnom listu za eksproprijaciju posjeda Ministarstva poljoprivrede i šumarstva NR Crne Gore od 23. januara 1946. upisano je da je manastir Sv. Trojica imao sledeću imovinu:
1) Njiva 90 rala u Gotovuši kod Pljevalja; 52 rala u Srezu novovaroškom, 2) Vrtovi (bašte) 50 ari u Srezu pljevaljskom; 3) Voćnjaka 15 hektara sa 760 komada stabala u Srezu pljevaljskom; 4) Livada 85 hektara u Srezu pljevaljskom; 5) Pašnjaka 81 hektar u Srezu pljevaljskom; 6) Pašnjak u kamenu u Srezu pljevaljskom 54 hektara ; 7) Šuma: visoka borova 271 hektar u Gotovuši kod Pljevalja; a 631 hektar i 61 ar u Srezu pribojskom;
Zgrade:
1)16 kuća za stanovanje: pet od tvrdog materijala, a deset od slabog – drvenog materijala (četiri kuće su bile dvospratne, a dvanaest je bilo jednospratnih); 2) Sporedne zgrade tri; 3) mlinova dva, od kojih je jedan od tvrdog materijala, a jedan od slabijeg materijala;4) Staje za stoku dvije od slabijeg materijala.
Poljoprivredno oruđe:
1)Dva pluga, jedna drljača, jedan trijer, dvije kose, tri motike, tri lopate, troje grabulja, troje vila, tri pijuka, jedna neispravna kola.
Stoka:
1) Osmoro govedi sa 1000 kg stočne hrane, 2) Šesnaest ovaca, tri svinje, deset živine.(NASTAVIĆE SE)